Rezidencijalni boravak u kompleksu bivše vojarne započeli smo skiciranjem fortifikacijskih elemenata koje asocijativno i proživljenim iskustvom povezujemo s tlom, zemljom, teritorijem i prostorom. Iz uvodnog mapiranja nastala je prostorna skica koju smo odlučili prenijeti u fizički prostor kampusa. Iskustva “zatočeništva”, vlastita i onih kojima smo svjedočili, a koja smo imenovali i opisivali tijekom mapiranja, potom smo preveli u prostornu gestu oslobađanja – umjesto “kaveza“ odlučili smo sviti gnijezdo.
Grančicu po grančicu.
Skulpturalna intervencija koju smo savili na stablu šljive ispred zgrade 20 posvećena je onima koji odbijaju ići u rat, koji se protive ratovima napuštajući poslove u tvornicama vojne industrije, koji dezertiraju, koji sabotiraju strojeve smrti i odbijaju služiti interesima industrijalaca, nacionalista i kapitala. Suprotstaviti se ratu, nacionalizmima i militarizaciji granica znači suprotstaviti se ksenofobiji, seksizmu, siromaštvu i kapitalističkoj eksploataciji.
Grančicu po grančicu, gnijezdo po gnijezdo.
