RUKOVANJE
14. Performance Art Festival, Osijek, 2014
INTERVENCIJA U SPOMENIK
Pružiti ruku 'brončanom' Augustu Cesarcu. Dugo i neprekinuto držati ga za ruku. Rukovati se. U lijevom dlanu njegov, u desnom nekoliko knjiga. A na prsima rečenice. Podno čeličnih oplata boje krvi, samo August i mi.
'Kao maturant, August Cesarec bio je uhićen (8.VI.1912), na dan atentata protivu komesara Cuvaja, i bačen u Mitrovicu, gdje je ležao sve do uoči rata (1914). Bolestan, tuberkulozan, i slomljen, on je onda počeo kao politički sumnjivac, i austrijski soldat bez čina, onaj teški križni put po soldačkim bolnicama, i kasarnama, koji je trajao sve do oktobra Osamnaeste, dakle pune četiri godine. Za vlade zagrebačkog Narodnog Vijeća bio je opet uhićen, još kao politički sumnjiv austrijski vojnik, a nekoliko mjeseci poslije toga prisiljen da skloni za granicu, u emigraciju, pred progonima tadanje demokratsko-socijaldemokratske koalicije, opet kao politički sumnjivac. Vrativši se iz inozemstva još bolesniji kući, on je intenzivno radio književno i publicistički, više plijenjen i cenzuriran nego objavljivan. Onda je uhićen ponovno, za Alijagićeva vješanja, pa nakon nekoliko nedjelja pušten, ganjan po raznim austrijskim patentima, praćen detektivima, preslušavan vječno na policiji, premetan perijodički uvijek, po nekom sistemu, dok nije konačno otputovao u Moskvu. A sada imade eto čast da opet sjedi pri sudbenom stolu u Zagrebu. U mariborskom policajnom zatvoru bio je držan kao običan policajni kažnjenik, izoliran, prisiljen na robijašku hranu u pritvoru, zajedno sa šiberima i varalicama; a sada, mjesto da sjedi kao kulturan radnik u kakvoj evropskoj biblioteci, on, jedan od naših najistaknutijih mlađih književnih radnika, trune u zatvoru u nepomičnoj jalovosti samice.' – Miroslav Krleža, Slučaj Augusta Cesarca, Nova Evropa, br. 16, 1.6.1923.
U sklopu 14. Performans Art Festivala u Osijeku, kojeg ove godine kurira kustosica Leila Topić, izvest ću šestosatnu intervenciju u spomenik Augustu Cesarcu, rad osječkog kipara Stjepana Gračana. Skulptura je na Trg slobode (bivši Trg oslobođenja), u tad novo izgrađenom naselju Blok centar, postavljena 1974. godine kao prva ulična skulptura u Hrvatskoj i jedna od prvih u ovom dijelu Europe. Nedugo nakon postavljanja, stanovnici Osijeka su brončanoj skulpturi dali nadimak Šetač. Skulptura je visoka dva metra i jedan je od rijetkih spomenika posvećenih istaknutim sudionicima antifašističke borbe koji nije oštećen u Domovinskom ratu. Nasuprot spomeniku 2003. godine podignuto je Spomen obilježje hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata: Gradska vrata. Željeznom instalacijom, popularno prozvanom 'radijatori', zatvorena je prirodna pješačka transverzala između dviju glavnih osječkih ulica koju su urbanisti i arhitekti u sedamdesetima, prilikom izgradnje Blok centra, ostavili slobodnom. U projektu Originalni osječki semafori za pješake iz 2010. godine popularni je Šetač pretvoren u svojevrsni turistički brand grada izgubivši po putu ime i lik Augusta Cesarca. Sjećanje na ovog istaknutog borca, umjetnika i anarhokomuniste koji je živo 'za slobodu od' i 'na slobodu za' sve do smrti strijeljanjem u ustaškom logoru Kerestinec, time je u potpunosti depolitizirano, a posveta gotovo pa izbrisana.
