MIROVANJE
Okupljeni na Trgu partizana, Užice, Srbija, 2015
INTERVENCIJA U PROSTOR TRGA
Na mramornom parteru, dugo i neprekinuto ležati. Odavde i ovako obnavljati slobodu. Odmjeravati snage, subvertirati odnos, ostaviti privremeni trag. Pred prizorima tuđeg stradanja, novi zidovi i žica. I prazno postolje, umjesto spomenika. Jer ratovanje ubija i ubija se ratom iznova.
'So, one way of posing the question of who 'we' are in these times of war is by asking whose lives are considered valuable, whose lives are mourned, and whose lives are considered ungrievable. We might think of war as dividing populations into those who are grievable and those who are not. An ungrievable life is one that cannot be mourned because it has never lived, that is, it has never counted as a life at all. We can see the division of the globe into grievable and ungrievable lives from the perspective of those who wage war in order to defend the lives of certain communities, and to defend them against the lives of others - even if it means taking those latter lives.' – Judith Butler, Frames of war: When is life grievable?, 2009.
U sklopu programa Okupljeni na Trgu partizana u Užicu, koji povodom obilježavanja 70 godina od pobjede nad fašizmom kurira beogradski redatelj Bojan Đorđev, izvest ću šestosatnu intervenciju u javnom prostoru. Ova jednostavna, tjelesno-vizualna intervencija u prostor trga mišljena je kao subverzivan čin otpora, refleksije i odbijanja prisilne normalizacije društvenih odnosa.
Povodom proslave Dana ustanka, na mjestu Žitne pijace, 1958. započinje gradnja buduće jezgre javnog života grada. Urbanističko-arhitektonsko riješenje trga rad je arhitekte Slavka Mandića. Trg popločen bijelim i crnim mramorom prostirao se na 19.154 kvadratna metra, okružen s tri bloka stambenih zgrada (s 330 stanova i 366 kvadrata poslovnog prostora) i kulturnim i uslužnim institucijama (knjižnica, kazalište, kino i pošta). Spomenik Josipu Brozu Titu, rad kipara Frane Kršinića, postavljen je 1961. kao integralan dio riješenja trga. Usred nacionalističke histerije i antikomunističkog raspoloženja, brončana figura (visoka 4,75 metara) uklonjena je s trga i prebačena u dvorište užičkog Narodnog muzeja 1991., a objekt pošte srušen u NATO bombardiranju 1999. Danas je veći dio javnog prostora trga komercijaliziran (reklame, terase kafića i privremeni sadržaji za djecu), a antifašističko nasljeđe depolitizirano i podčinjeno proizvoljnoj turističkoj ponudi grada.
