Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Zagreb, 2012
AKCIJA
U utorak, 3.4.2012. u 12:30 umjetnica Selma Banich dostavila je Gradskom uredom za kulturu u Ilici 25 zapakirani vlastiti izmet, kao izraz protesta protiv gradske kulturne politike. Ova je akcija jedna u nizu nastojanja da se skrene pozornost šire javnosti i izazove reakcija nadležnih na netransparentnost, klijentelizam i koprupciju u Gradu Zagrebu, a koje su potaknute objavom rezultata za javne potrebe u kulturi Grada Zagreba.
Dragi građani,
03. travnja 2012. izvela sam čin darivanja Uredu za kulturu Grada Zagreba. To jutro posrani dar (upakiran u kutiju s porukom) stavila sam pred ulaz u zgradu Ilice 25. Udaljavajući se s mjesta darivanja prema gradskoj gužvi, preostalo mi je još samo iznova utvrditi: «Smrdi, smrdi. Ko salpa pun govana.»
Selma Banich
Boris Kadin: Kratka ekspozicija zadaće pripremne analize tu_govna
Biće kojeg za početak treba analizirati kod pripremne analize tu_govna jest Ured za kulturu Grada Zagreba. Govno tog ureda uvijek je i moje/tvoje. U govnu tog bića samo se tu_govnomože odnositi prema svom govnu. Kao biće tog govna ono je prepušteno i tvom govnu. Iz tog karaktera tu_govna proizlazi dvoje:
1. Bit govna leži u njegovom Da-jest (Ured za kulturu Grada Zagreba). Bit tu_govna leži pak u njegovoj egzistenciji. Otuda karakteristike što ih je moguće ispostaviti kod tog bića nisu postojeća svojstva nekog postojećeg bića koje izgleda ovako ili onako, nego su uvijek tu_govnu mogući načini da jest, i samo to. Otuda naziv tu_govno koje se ispostavlja tom uredu, ne izražava njegovo Što poput stola, kuće, drveta nego upravo njegovo govno.
2. Govno o kojemu se tom biću uvijek radi u njenom govnu uvijek je i moje /tvoje. Otuda tu_govno nikada ne smije biti ontološki shvaćeno kao slučaj i primjerak nekog roda bića kao Postojećeg. Takvom je biću njeno govno ravnodušno - oslovljavanje togtu_govna mora biti u skladu s karakterom vlastitosti tog bića, tu_govno mora neprestalno izricati: ja sam, ti si, ured je...
Tu_govno određuje sebe kao biće uvijek iz neke mogućnosti kojom ono jest i koje se u svom govnu nekako razumije. To je formalni smisao uspostavljanja egzistencije tu_govna. Ali u tome leži za ontološku interpretaciju tog bića uputa, neka problematika njegovoggovna koja se razvija iz ezgistencijalnosti njegove egzistencije. Izlazeći van iz te vrste govna i vraćajući se na njega (ured), egzistencija (nezavisne scene) jest kakva jest. I dok je tu_govno uvijek samo svoja mogućnost, to biće može samo sebe u svom govnu birati, dok samo govno nema tu sposobnost.