In 2020, every 13 and a half minutes, one person was either forcibly pushed-back from Croatia, denied entry, or ordered to leave the country and the EU. In recent years, the Croatian police became notorious for their brutality towards people on the move, regularly returning harassed, beaten, and robbed refugees to Serbia and Bosnia and Herzegovina. / U 2020. svakih 13 i pol minuta jedna je osoba bila ili prisilno pušbekana iz Hrvatske, zabranjen joj je ulazak ili joj je naređeno da napusti zemlju i EU. Posljednjih godina hrvatska policija postala je poznata po svojoj brutalnosti prema ljudima u pokretu, redovito vraćajući maltretirane, pretučene i opljačkane izbjeglice u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
13’30” is a score for silence and light. The light activation in the score indicates a moment of deportation, push-back, denial of entry, or an order to leave as it is happening - in Croatia. This light score serves as a reminder of the systemic violence that occurs daily at Croatian, EU, and world borders. Deportations and push-backs, or rather forced displacement of people across borders via land, air, or sea, are violent, state-sponsored practices that need to be stopped. / 13’30” je partitura za tišinu i svjetlo. Aktivacija svjetla u partituri ukazuje na trenutak deportacije, pušbeka, zabrane ulaska ili naredbe o napuštanju koje se upravo događa - u Hrvatskoj. Ova svjetlosna partitura služi kao podsjetnik na sustavno nasilje koje se svakodnevno događa na hrvatskim, EU i svjetskim granicama. Deportacije i pušbekovi, odnosno prisilno raseljavanje ljudi preko granica kopnom, zrakom ili morem, nasilne su, državno sponzorirane prakse koje je potrebno zaustaviti.
As artists, we are aware that we participate in misrepresentation of the world - whether it is through creating the impression of mobility in times of austerity and militarized borders, or that of prosperity and globalized society in times of sharp class division and a deeply segregated world. Nevertheless, through this light score, we call for defiance, redirecting the observer’s gaze from digital screens, museum walls, or theater stages, toward the invisible people affected by the current border regimes. / Kao umjetnici, svjesni smo da sudjelujemo u pogrešnom predstavljanju svijeta - bilo da se radi o stvaranju dojma mobilnosti u vremenima štednje i militariziranih granica, ili prosperiteta i globaliziranog društva u vremenima snažne klasne podjele i duboke segregacije svijeta. Ipak, ovom svjetlosnom partiturom pozivamo na prkos, preusmjeravamo pogled promatrača s digitalnih ekrana, zidova muzeja ili kazališnih pozornica prema nevidljivim ljudima pogođenima aktualnim graničnim režimima.
